Get all 18 Basheskia & Edward EQ releases available on Bandcamp and save 35%.
Includes unlimited streaming via the free Bandcamp app, plus high-quality downloads of Seven Lessons with Mehmed Begic, Blackbird ft. Alban Ukaj (Book Version), Grace ft. Belma Alić, U bezdane (pjesme Mehmeda Begića), Leave, Bones, Rope, Sedam lekcija (pjesme Mehmeda Begića), and 10 more.
1. |
||||
Čovjek koji je mislio na sebe
I
Oči se sklapaju i sve prestaje.
Počinješ da dišeš duboko.
U svakom izdisaju
slušam život
i brojim svjetove.
Možda te ipak probudim
da bih predočio
drske zahtjeve svoje samoće.
II
Melodije hašiša
U starim sobama su sačuvani
atomi onoga što ostane
kad ne preostaje ništa više
melodije hašiša u sobama
koje su smještene
uz ispucale ceste
kao zrna sa rubova pustinje
čiji vjetrovi spavaju
u tvojoj marami – i kad
postane nepodnošljivo
poželim da prestane
da iščezneš
nenadano poput ukazanja —
da se kao bluz sa Delte
izlijem u novo
slano i nepregledno
u ono što jasno zamišljam
slušajući zaigrane glasove
koji stižu iz kuhinja
što mi se ukazuju
u svjetlucavim vizijama
a glasovi koji znaju šta hoće
putuju kroz predsoblja
donoseći vijesti o vodi
drugačijoj od odmetnutih
kapi vodopada ili bilo kojoj
od zamislivih formi —
u tvom se osmijehu
odmara prošlost Tangera
a tvoje oči govore
da je bilo previše prašine
i da dolazi vrijeme velikih valova.
|
||||
2. |
Berlinska usamljenost
04:27
|
|||
Berlinska usamljenost
I
Na uglu Karl Marx Strasse
kupio je pisaću mašinu
u prodavnici starih stvari
i smeća koje nikom ne treba.
Pažljivo je očistio
nikada upotrebljenu traku
i počeo da piše.
Ispod svake pjesme dodao je
tačno vrijeme dovršavanja.
Mnoge od napisanih pjesama
pokušavale su dokučiti
njen odnos prema stvarima
koje okružuju njega
i koje ona jedva primjećuje.
Istovremeno, nije joj promicalo
nijedno pomjeranje oblaka.
Svakodnevno je slikala nebesa.
Nokturno njegove sobe
tih dana nije svakidašnji.
Kroz poluotvoren prozor
dopire melodija.
Njega nenapisano drži
u tamnici sopstvenog izbora.
Dok saksofon Neuköllna
postaje hipnotičan
muzika predstavlja
sve ono čemu mora odoljeti.
Ne dozvoli da te okrenu
i tek tako obrlate u ono što nisi.
Postaješ mehanizam
za samouništenje.
Nemoj pristati na takvo što.
Ne sada. Predugo si priželjkivao
trenutak kad ćeš moći da kažeš:
Ovo je vraški dobra kafa!
II
Testament (Take 2)
Vojni je udar duše neiskorišten na dlanu. Kako namjeravaš dovršiti naumljeno? Zavist će te odvesti u uništenje, a ne do zvijezda. Umjesto da spavaš, dozvoljavaš da te zavede ljubav drugih prema trećima. Obnovi milimetre svog tijela dok još možeš. Ako postane nepodnošljivo voli ga iz mog ugla. Iskrena je to požuda, dizajnirana da te dokrajči kada to niko ne bude očekivao. Kad budućnost isčezne jedino za šta ćeš se moći uhvatiti
biće moja ljubav, lažljiva i varljiva kakvima sve ljubavi postanu ako im ostavimo dovoljno vremena za finalni akt. Moja zavjera ne uključuje sažaljenje. Ona je uvježbana obmana, finalni akt terora, dok ogledala prestaju biti tvoj vjerni šaptač dijaloga. Moja osveta će strpljivo dočekati tvoj podbradak. Slava i moć otpadaju sa njega. Gule se sa tvoje kože da pripadnu gušteru koji na zidu posljednjeg utočišta vreba pospanog i ugojenog komarca.
Usamljena je istina što nas je spojila da odustanemo - ti od sebe ja od tebe. Krajnje je vrijeme da se noć spusti na tropske oaze našeg ludila.
|
||||
3. |
Mortal
03:09
|
|||
Mortal
I
Ptica slijeće na prozor
i svjetlost pada
po radnom stolu.
Ponovo započinjem
sa radom u svitanje.
Ptica se ne da zastrašiti.
Ponosna je na svoje
šareno perje
i odbija otići.
Odlučna je da pjesmom
budi one koji još spavaju.
Njena je melodija
previše vedra za jutra
koja jedva podnosim.
A šta ako je ta pjesma
balada o smrti
u skladu sa ptičijim
poimanjem svijeta?
II
Fiesta
Kris Kristofferson mi je prišao u snu. Bio je zastrašujuće visok sa toplim očima koje traže povjerenje. Rekao je: „Prijatelju, tvoj pauk se kupa u meskalinu.“ Bez razmišljanja sam odgovorio: „Samo tako zabava nikada ne prestaje.“ Nisam se stigao osmjehnuti pa sam zaplakao. U danima poput ovog noćne more ne dolaze u obzir.
III
Mir radi za tebe
Nedostaje li ti misao o smrti?
Takva bih ti pitanja postavljala.
Stalno mi se priviđa djedova kuća.
Tamo sam mirisala jorgovan
i prvi put gledala
kako se stropoštava drvo.
Ti bi napisao pjesmu o tome.
A mene ne napušta spoznaja
da je lako poludjeti bez razgovora.
Vidiš li djevojke kako šetaju
u lepršavim haljinama?
Sunce ti lagano zalazi na dlanu
kao da je nekakav bog meditacije.
|
||||
4. |
Svitac
02:31
|
|||
Svitac je mitsko biće svakog djetinjstva
Za tebe je avgust usamljeni mjesec u godini.
Ako se sjećaš mojih uznemiravajućih pisama
prosuti stomaci iskrenosti i melanholije
i nisu tako daleka prošlost.
Decenije su postale mjera za jučer.
Kosmos se udaljava od nas
i ne želi da ima išta sa tim.
Plan je da na nekom nepristupačnom mjestu
pokraj potoka podignem brvnaru iz temelja
i ovim nesposobnim rukama
uskrsnem novi svijet.
Neka mi svako mudrije srce oprosti zbog toga.
Sjećaš se uopšte tih pisama?
Sad su samo otvorena vena sjećanja.
Čuda su moguća tek kad nam
više nema pomoći.
U tri ujutro, kroz prozor kuće na vrhu brda
čuješ kako voz bez putnika ulazi u Čapljinu.
Ostaci tišine su prestrašni.
Treba ih sakupiti na jedno mjesto
i napisati novo pismo.
Svitci i bubamare će mi šaptati slova.
Ovo je postalo tradicija tvojih ljetnjih ispraćaja.
|
||||
5. |
Poklon
02:40
|
|||
Poklon
Prerano upoznat s mrakom
poklanjam ti svoju kožu.
Ti ćeš već znati
šta s njom da radiš.
Ona sama je svjetlost
putovanje koje uporno odlažeš.
U tebi je anđeo
kojeg je život osakatio.
Ali ko još želi biti stvor sa krilima.
U daljini se čuju trube
mahniti mariachi ritmovi
i glasovi što se valjaju
jedni preko drugih.
Sve to ćeš naći zapisano
na mojoj koži koja se
pred tobom otkriva
kao široka zavodljiva cesta.
|
||||
6. |
Lucienova voda ključa
03:34
|
|||
Lucienova voda ključa
Williame, gdje su okončali oni nilski konji?
Mnogo patnje prođe dok voda ne proključa.
Pokušavam to zamisliti, pa odustajem.
Ne usuđujem se ići do kraja.
Tvoj radio kaže da se desilo
u nekom cirkusu, u Americi.
Kerouac tvrdi: u Zoo vrtu Londona!
Vjerovatno se poprilično dosađivao
kad su ga pritisli da odgovori.
Javljaju se novi glasovi, spominju Indiju.
Glasovi su neke od nas oslobodili, nekima
su presudili, Luciena su smirili.
On vas je obojicu volio
do kraja, do svog zadnjeg daha
kada ste svi redom prestali vjerovati
jedni u druge
a svjetla grada i dalje po vama padala
kada se o samoubistvu sanjalo
kao o novom doručku.
Williame, ti si to znao, njegovog mi noža
i tvog mi pištolja, jabuka je na njenoj glavi
igrajmo se starih rituala
u ime okoštale ljubavi
i budalaštine od hrabrosti i dosade.
Napravio sam kafu
gorču od praskozorja odrastanja
i rana koje srastaju.
Williame, ako istina ne postoji
i sve je dozvoljeno, šta to govori o meni?
|
||||
7. |
Tajna rata
02:38
|
|||
Tajna rata
I
Porazbijaj tanjire
Neka leti akvarijum
Šta su životi nekoliko riba
naspram drame
kroz koju prolaziš
Niko to ne može shvatiti
Nikoga nema
Svi su nestali
Vrati ih u paramparčad
iz kojih su nastali
Zemlja zemlji
prah prahu
a tanjiri unakaženom snu
Neka živi posljednje trzaje
ribe što se koprca
na podu tvoje kuhinje
II
Uporedimo naše uzaludnosti
I jednom zasvagda zaključimo
ko može više
i čija je tuga plodnija.
Zaboravimo ono naoko bitno.
Dozvoli da me hipnotiše
tvoja crna haljina
prozirna od noći i vremena.
Svaka oblina je dio mozaika
koji se upravo sklapa
pred mojim očima.
Ti stojiš pokraj prozora
i zavjese se miču.
Svaka crta tijela jasno diše.
Bradavice se uspravljaju.
Razlog sam ja, a nikako
sjeverni vjetar
koji ulazi u tvoju kuhinju.
Stopala su bosa
a tajne razriješene dužnosti.
Sve osim jedne
koja ostaje umotana
u košmare mog postojanja.
|
||||
8. |
Poslijeponoćni bokser
02:52
|
|||
Poslijeponoćni bokser
(zadnja verzija)
Najednom su ti noći postale
brže od snova koje stižeš zapamtiti.
Tvoji snovi su tajni agenti
nedokučivih svjetova
i dodiruju te kao vrhovi dugih prstiju
kada niko ne gleda.
A ti si poslijeponoći bokser
i radije se baviš vatrom u mislima
i zapisima obećanja u krvi.
Ljubav je sparing partner
bez milosti i osjećaja za zabavu
dok požuda udara ispod pojasa.
Znaš da ne vrijedi razmišljati
o slomljenim šakama
dok meč traje.
Nisi to radio ni kad je bilo žešće.
Ni tada nije bilo teško
podići se sa poda
odvući se do radnog stola
upaliti lampu i sve zapisati
prije nego što se stopi sa izmaglicom
jedva dočekanog napada pospanosti.
|
||||
9. |
||||
Sedam lekcija odustajanja
I
(Lekcije četvrta i peta)
Odslužio sam svoje. I sve to je iza nas. Kolt je u futroli i prst na orozu. Glad je drugačija. Posvećujem se plesu. Ti biraš valcer, naš je cijeli svijet od Beča do Tennesseeja. Ti prva pleši sa Leonardom, ja ću sa Federicom Lorcom, kasnije ćemo se mijenjati, neka svako ima svakoga, neka tako bude sve dok nas dvoje ne okončamo u klinču koji neće moći da rastave ni repovi smrti, ni rum iz Havane.
Poražen sam i ti si prošlost, veća si od seksa i svjetlosti. Sjećanja su prljava i moji prsti će te opet pronaći. Prezir će te učiniti sveticom. Crno-bijeli svijet biram bez premišljanja, iako sanjam u bojama. Klizavo je i vrat se lako lomi. Stariji sam od vremena koje doseže sjećanje, i od sumraka u koji si odjahala. Leonarde, budi ponosan na mene, jedan mali beskraj sam bio Jimmy Dean.
II
Immortal
Tvoje navike postaju zakonik
a ti o tome ništa ne znaš.
Skidam odjeću
složenu je odlažem na stolicu.
Za tvoje navike
moje tijelo se uzdiže.
Odrecitovaću zakonik
u tri izdaha.
Stići do kraja.
Besmrtnost tvojim navikama.
Počinak rukama
koje su za njih poljubile smrt.
III
(Lekcija šesta)
Sve o njoj sam nalazio u tvojim pjesmama, kao što su nalazili i mnogi prije mene. Zašto sam onda ubijeđen da sam volio bolje i zaslužio više? Njena adresa, ime, način na koji će kosu prebaciti s jedne strane na drugu i kada će to tačno učiniti, sve si pogodio. Ostavio si instrukcije za reakciju na svaku pojedinost. Preplavilo me je znanje i osjetio sam tvoju svetost.
|
||||
10. |
Namjere
01:22
|
|||
Namjere
Sanjao si beskrajne noći
svojih namjera
svaki uvježbani scenario
krasnopis kripto poruka
i blesava ljubav
sa kojom ne znaš ni šta bi.
Dajem ili uzimam!
Umiri disanje
pa se prepusti praznini.
Nakon što svjetla zamru
ostaješ jednako daleko
od sebe.
Šta bi uradio sa svim tim
kad bi postojala mogućnost
još jedne mladosti?
|
||||
11. |
Wakizashi zen
03:30
|
|||
Wakizashi zen
I
Opasan čovjek postajem spoznajom
šta se dešava među zidovima
soba koje osvajaš.
Rijeke i ceste su saveznici.
Oblaci su šifrirane skice minskih polja.
Tratinčice imaju latice od žileta.
Nema daljina. Ne postoje blizine.
Samo moja oružja
i nagon za okončanjem.
Ja sam opasan čovjek.
Čuvaj se takvog čovjeka.
II
Bluefields Blues
Daleki su putevi
predvidljivi
i nacrtani prizori.
Ipak odlaziš.
U koferu čista košulja
donji veš
tri para čarapa
nekoliko potkošulja
i knjiga koju si sačuvao iz
sada već zaboravljenog razloga.
Ne trebaš ni to što imaš.
Ali moraš otkrivati
bez prestanka.
Cesta se sužava.
Odlaziš tamo
gdje se ne ide sam.
|
||||
12. |
Ožiljak
03:30
|
|||
Ožiljak
I
Način na koji si pokazala ožiljke
jasno svjedoči o svijetu
poslije nuklearne eksplozije.
Te brazde u mesu su linije slavlja
čak i kada smo gubitnici.
Vidim se kako ih dodirujem.
Napetost nagriza zrak
zbog bora koje najednom primjećuješ.
Neko uvijek želi da ode
a od neodgovorenih pisama
tužnija su samo ona nepročitana
govorim dok se
neobavezno bavimo nesrećom
u svim njenim inkarnacijama.
Zamišljeni smo kao tropska kiša
i prepušteni sebi
kao besramna valjanja u prašini
uz cestu, između udisaja i izdisaja.
Zamišljam kako bi bilo ostati.
Da li je smrt brža od vječnosti pijeska?
Sa zidova sobe se cijedi
ikonografija požude i straha.
Kaplje znoja klize kroz dlanove.
Naposljetku ostaje spoznaja
da je način
na koji mi je pokazala ožiljak
progovorio nekom drugom istinom.
Noć je tamna kao preostala polovina
tvojih planova
i grane na drveću samo što ne popucaju.
Ovo je vrijeme kada se odlazi tamo
gdje je moguće biti
uspomena sopstvenoj nesreći.
II
Stega
Gdje je disciplina koja će me privesti
u krilo tišine i primiriti treperenje uma.
Disciplina
kičma razuma
bezbojna
hrapava
i jalova protiv nihilizma
može me izvajati
do oblikâ
u kojma sam nekad bio.
Tvoje namjere su neodoljivo prljave
i jedino nas stega može razdvojiti.
|
||||
13. |
Na tebe je red
02:38
|
|||
Na tebe je red
I
Ušuškavam te papirima i znam
da si otišla u pravo vrijeme
dok je sve još bilo nedorečeno
ali ipak i zaokruženo.
Tvoja tiha kuća i groblje na brijegu
tvoje tajne na mojim dlanovima
izmučena mladost –
ništa od toga nije vrijedno pištolja
koji će nas obilježiti.
Postoje samo vijesti koje te nalaze
bez obzira koliko duboko se ukopaš.
I nema smiraja u spoznajama.
Čak i kiše prestaju biti tragične.
Neki od nas odlaze dalje
a neki postaju spomenici mladosti.
I samo nas ti možeš osloboditi istine.
Baci oružja u bunar iza stare kuće.
Uništenje me prati, Katarina.
Vrijeme je da ti mene sahraniš
u nekoj od svojih knjiga.
II
Film Noir
Ako pomjeriš oduzeto tijelo i otruješ poeziju
ispraznićeš pisaću mašinu, preživjeti ovu noć.
|
||||
14. |
Kućna posjeta
04:02
|
|||
Kućna posjeta
I
Pozovite doktora, ali neka ne žuri. Ionako neće stići na vrijeme.
Ali zrak je slatkast, stoga pošaljite po njega. Biće svima lakše,
a i doktor mora od nečeg da živi. Recite mu da ne zaboravi
prebrojati sve mačke koje usput sretne. To je iznimno važno,
važnije i od njega, i od mene, i od njegove torbe sa svetom
anestezijom, čekićem i ostalom opremom. Kada dođe do tvoje ulice
neka se zagleda u nebo. Nek' ga gleda dovoljno dugo, dok ne
zaboravi gdje je krenuo. Samo tako možda i imamo nekih izgleda.
II
Vida nueva
Počinješ opet sa čitanjem knjiga
zabrujao je distorzirani glas u glavi.
Stara razonoda
preporučena od doktora stupa na snagu
čim dovršim ovu pjesmu.
Još je dodao da za moje probleme
postoje tri rješenja:
Psiholog – Psihijatar – Duhovni vođa.
Opsovao sam sebi u bradu
i dodao kako ne vjerujem
ni u jedno od to troje.
Do okončanja
našeg razgovora
dan se transformisao u noć.
Koračam cestom odlučan da nastavim
sam bez njih kao zreli mjecec na nebu
što pušta suzu jer ne zna šta bi drugo.
Počinjem sa poezijom
a kasnije ću se neprimjetno prebaciti
na polukratke priče.
Ozdraviće me književnost
vratiti korijenima
šetnjama u rana jutra
jer ovdje je nemoguće šetati kasnije
kada je sunce veliko i nemilosrdno.
Protiv njega ideš jedino kad moraš
i sigurno gubiš
a ja trebam opet pronaći mir
ne iskljućujući mogućnosti joge
ili transcendentalne meditacije.
Imam odličnu knjigu o tome:
okrenuću oči
po uputstvu
sagledaću se iznutra
razotkriću skriveno
nagraditi zapostavljeno
pročitaću naglas zbirku pripovjetki
Vi niste stranac ovdje
ostajući stranac i sebi i drugima.
Prestajem da se prezirem zbog toga.
Prezir ostavljam za bezvrijedne kategorije
poput svih oblika ljubomore.
Prestajem gledati filmove.
Umjesto toga
zauzimam kasnonoćnu terasu
ostavljajući mačkama labavu autonomiju
na istoj.
Sa flašom u ruci
odričem se svog glasa.
Ne interesuje me ni tvoj.
Ipak na određeno prihvatam
liječenje književnošću, no to bi bilo to.
Zanijemiću samo dok tretman traje
i dok ne pročitam sve knjige
zbog kojih sam napravio komad namještaja
predosjećajući da će jednog oktobarskog jutra
postati bitna komponenta novog života.
|
||||
15. |
Noć prije odlaska
06:36
|
|||
I
Noć prije odlaska u šumu
Kroz mrlje na prozorskim staklima
gledaš u polja krivo presađenih kaktusa.
Tvoja iskrenost je polovina ludila
a vrijeme je ritual za svijeće
i kosti koje će opet biti zahvalne.
Jedina izvjesnost je daljina –
ona te privlači i hipnotiše.
Svaki pokret je kao san
koji se kofeinom rastapa.
Oduvijek ti je bilo jasno
da žena sa pištoljem vrijedi više
od deset muškaraca sa puškama.
II
Manifest
Nemoj od mene očekivati ništa.
Bolje da se odmah pozdravimo
i svako na svoju stranu.
Ako si ovdje zbog
nekog od dnevnopolitičkih detalja
na pogrešnom si mjestu.
Odavno živim u kući na brdu i s ljudima se ne družim.
Sve više zaboravljam norme dobrog ponašanja
i nesvjestan sam pojedinosti
od kojih svijet podrhtava oko mene.
Ne želim ništa pametno reći u vezi toga.
Nemam šta da kažem.
Pod okupacijom sam tišine.
Moje kapitulacije su konačne.
Vraćam um djetinjstvu i naivnosti mladalaštva.
Odbijam da mi politika diktira ijednu minutu života.
Ne očekuj moje mišljenje, razum mi se rastopio
i više ne pripada nikome.
Nema tog pokreta kojem ću se pokloniti
niti zastave koju ću primijetiti.
Neposvojen odustajem od ljudi.
Umoran sam i od mačke što me poput pseta prati.
Ona ima problem sa sopstvenim identitetom
a ja identitete svlačim sa sebe.
Kao lažljive su zmijske kožice
koje nas ničemu ne uče.
Evoluiram u nepredvidljivo.
Ne očekuj ništa zbog starih dana.
To nije nešto što se nastavlja tamo se gdje je stalo.
To se polijeva benzinom i pali,
a pepeo nije uspomena već činjenica
s kojom budućnost ne želi imati posla.
Moja jedina angažiranost ostaće tajna
i beskorisno nedorečena.
Ne očekuj ama baš ništa od mene.
Bolje da se odmah pozdravimo.
I molim da se zabilježi
kako je ovo upozorenje izrečeno na vrijeme.
III
Razliveno
Promijeniti boju kose u dva ujutro.
Crna ili crvena – izbor je jednako dobar.
Još bolje, odsjeći kosu i sve nevolje s njom
zatim svaki trag stare ukloniti novom bojom.
Ispreturati namještaj po kući,
naći novo mjesto za najmanje detalje.
Tako počinje, tako se skončava
epizoda u kojoj je um zaveo tijelo.
|
||||
16. |
7:57
03:50
|
|||
7:57
I
U nedjeljnom jutru
kada svi spavaju
i ulice su prazne
nema ničega
da ometa zvukove
koje zaglušuje buka
radnih dana.
Iznova se zaljubljuješ
u grad
koji ti pripada.
Naspavan si
misli su od kokaina
sve je jasno
i ostvarljivo.
Sve što želiš je
pecivo
iz pekare i šetnja
dok ima koraka
i putevi se
ne potroše.
II
Prigušena svjetla
Ukazala se iznenada
onakva kakvom si je
toliko puta poželio
da se pojavi.
Manifestirala se
u maničnoj zvonjavi telefona.
Kada si podigao slušalicu
odgovora nije bilo
samo tišina koja se širila
zarazno
padajući preko svega.
Tišina poput zaboravljenog groblja
koje zaobilaze i životinje.
Smrt je zbilja izbirljiv domaćin -
čuo se hrapavi glas
prekinut kucanjem.
Otvorio si vrata
i imao šta da vidiš, slijepi miš
umoran i naoko bolestan
mlatarao je krilima
bez namjere da poleti
kao da tjera
prigušena svjetla života,
progovarajući: Vrijeme je
možda sve ovo i nije san.
|
Streaming and Download help
If you like Opasan čovjek - pjesme Mehmeda Begića, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp