We’ve updated our Terms of Use to reflect our new entity name and address. You can review the changes here.
We’ve updated our Terms of Use. You can review the changes here.

Opasan čovjek - pjesme Mehmeda Begi​ć​a

by Basheskia

/
1.
Čovjek koji je mislio na sebe I Oči se sklapaju i sve prestaje. Počinješ da dišeš duboko. U svakom izdisaju slušam život i brojim svjetove. Možda te ipak probudim da bih predočio drske zahtjeve svoje samoće. II Melodije hašiša U starim sobama su sačuvani atomi onoga što ostane kad ne preostaje ništa više melodije hašiša u sobama koje su smještene uz ispucale ceste kao zrna sa rubova pustinje čiji vjetrovi spavaju u tvojoj marami – i kad postane nepodnošljivo poželim da prestane da iščezneš nenadano poput ukazanja — da se kao bluz sa Delte izlijem u novo slano i nepregledno u ono što jasno zamišljam slušajući zaigrane glasove koji stižu iz kuhinja što mi se ukazuju u svjetlucavim vizijama a glasovi koji znaju šta hoće putuju kroz predsoblja donoseći vijesti o vodi drugačijoj od odmetnutih kapi vodopada ili bilo kojoj od zamislivih formi — u tvom se osmijehu odmara prošlost Tangera a tvoje oči govore da je bilo previše prašine i da dolazi vrijeme velikih valova.
2.
Berlinska usamljenost I Na uglu Karl Marx Strasse kupio je pisaću mašinu u prodavnici starih stvari i smeća koje nikom ne treba. Pažljivo je očistio nikada upotrebljenu traku i počeo da piše. Ispod svake pjesme dodao je tačno vrijeme dovršavanja. Mnoge od napisanih pjesama pokušavale su dokučiti njen odnos prema stvarima koje okružuju njega i koje ona jedva primjećuje. Istovremeno, nije joj promicalo nijedno pomjeranje oblaka. Svakodnevno je slikala nebesa. Nokturno njegove sobe tih dana nije svakidašnji. Kroz poluotvoren prozor dopire melodija. Njega nenapisano drži u tamnici sopstvenog izbora. Dok saksofon Neuköllna postaje hipnotičan muzika predstavlja sve ono čemu mora odoljeti. Ne dozvoli da te okrenu i tek tako obrlate u ono što nisi. Postaješ mehanizam za samouništenje. Nemoj pristati na takvo što. Ne sada. Predugo si priželjkivao trenutak kad ćeš moći da kažeš: Ovo je vraški dobra kafa! II Testament (Take 2) Vojni je udar duše neiskorišten na dlanu. Kako namjeravaš dovršiti naumljeno? Zavist će te odvesti u uništenje, a ne do zvijezda. Umjesto da spavaš, dozvoljavaš da te zavede ljubav drugih prema trećima. Obnovi milimetre svog tijela dok još možeš. Ako postane nepodnošljivo voli ga iz mog ugla. Iskrena je to požuda, dizajnirana da te dokrajči kada to niko ne bude očekivao. Kad budućnost isčezne jedino za šta ćeš se moći uhvatiti biće moja ljubav, lažljiva i varljiva kakvima sve ljubavi postanu ako im ostavimo dovoljno vremena za finalni akt. Moja zavjera ne uključuje sažaljenje. Ona je uvježbana obmana, finalni akt terora, dok ogledala prestaju biti tvoj vjerni šaptač dijaloga. Moja osveta će strpljivo dočekati tvoj podbradak. Slava i moć otpadaju sa njega. Gule se sa tvoje kože da pripadnu gušteru koji na zidu posljednjeg utočišta vreba pospanog i ugojenog komarca. Usamljena je istina što nas je spojila da odustanemo - ti od sebe ja od tebe. Krajnje je vrijeme da se noć spusti na tropske oaze našeg ludila.
3.
Mortal 03:09
Mortal I Ptica slijeće na prozor i svjetlost pada po radnom stolu. Ponovo započinjem sa radom u svitanje. Ptica se ne da zastrašiti. Ponosna je na svoje šareno perje i odbija otići. Odlučna je da pjesmom budi one koji još spavaju. Njena je melodija previše vedra za jutra koja jedva podnosim. A šta ako je ta pjesma balada o smrti u skladu sa ptičijim poimanjem svijeta? II Fiesta Kris Kristofferson mi je prišao u snu. Bio je zastrašujuće visok sa toplim očima koje traže povjerenje. Rekao je: „Prijatelju, tvoj pauk se kupa u meskalinu.“ Bez razmišljanja sam odgovorio: „Samo tako zabava nikada ne prestaje.“ Nisam se stigao osmjehnuti pa sam zaplakao. U danima poput ovog noćne more ne dolaze u obzir. III Mir radi za tebe Nedostaje li ti misao o smrti? Takva bih ti pitanja postavljala. Stalno mi se priviđa djedova kuća. Tamo sam mirisala jorgovan i prvi put gledala kako se stropoštava drvo. Ti bi napisao pjesmu o tome. A mene ne napušta spoznaja da je lako poludjeti bez razgovora. Vidiš li djevojke kako šetaju u lepršavim haljinama? Sunce ti lagano zalazi na dlanu kao da je nekakav bog meditacije.
4.
Svitac 02:31
Svitac je mitsko biće svakog djetinjstva Za tebe je avgust usamljeni mjesec u godini. Ako se sjećaš mojih uznemiravajućih pisama prosuti stomaci iskrenosti i melanholije i nisu tako daleka prošlost. Decenije su postale mjera za jučer. Kosmos se udaljava od nas i ne želi da ima išta sa tim. Plan je da na nekom nepristupačnom mjestu pokraj potoka podignem brvnaru iz temelja i ovim nesposobnim rukama uskrsnem novi svijet. Neka mi svako mudrije srce oprosti zbog toga. Sjećaš se uopšte tih pisama? Sad su samo otvorena vena sjećanja. Čuda su moguća tek kad nam više nema pomoći. U tri ujutro, kroz prozor kuće na vrhu brda čuješ kako voz bez putnika ulazi u Čapljinu. Ostaci tišine su prestrašni. Treba ih sakupiti na jedno mjesto i napisati novo pismo. Svitci i bubamare će mi šaptati slova. Ovo je postalo tradicija tvojih ljetnjih ispraćaja.
5.
Poklon 02:40
Poklon Prerano upoznat s mrakom poklanjam ti svoju kožu. Ti ćeš već znati šta s njom da radiš. Ona sama je svjetlost putovanje koje uporno odlažeš. U tebi je anđeo kojeg je život osakatio. Ali ko još želi biti stvor sa krilima. U daljini se čuju trube mahniti mariachi ritmovi i glasovi što se valjaju jedni preko drugih. Sve to ćeš naći zapisano na mojoj koži koja se pred tobom otkriva kao široka zavodljiva cesta.
6.
Lucienova voda ključa Williame, gdje su okončali oni nilski konji? Mnogo patnje prođe dok voda ne proključa. Pokušavam to zamisliti, pa odustajem. Ne usuđujem se ići do kraja. Tvoj radio kaže da se desilo u nekom cirkusu, u Americi. Kerouac tvrdi: u Zoo vrtu Londona! Vjerovatno se poprilično dosađivao kad su ga pritisli da odgovori. Javljaju se novi glasovi, spominju Indiju. Glasovi su neke od nas oslobodili, nekima su presudili, Luciena su smirili. On vas je obojicu volio do kraja, do svog zadnjeg daha kada ste svi redom prestali vjerovati jedni u druge a svjetla grada i dalje po vama padala kada se o samoubistvu sanjalo kao o novom doručku. Williame, ti si to znao, njegovog mi noža i tvog mi pištolja, jabuka je na njenoj glavi igrajmo se starih rituala u ime okoštale ljubavi i budalaštine od hrabrosti i dosade. Napravio sam kafu gorču od praskozorja odrastanja i rana koje srastaju. Williame, ako istina ne postoji i sve je dozvoljeno, šta to govori o meni?
7.
Tajna rata 02:38
Tajna rata I Porazbijaj tanjire Neka leti akvarijum Šta su životi nekoliko riba naspram drame kroz koju prolaziš Niko to ne može shvatiti Nikoga nema Svi su nestali Vrati ih u paramparčad iz kojih su nastali Zemlja zemlji prah prahu a tanjiri unakaženom snu Neka živi posljednje trzaje ribe što se koprca na podu tvoje kuhinje II Uporedimo naše uzaludnosti I jednom zasvagda zaključimo ko može više i čija je tuga plodnija. Zaboravimo ono naoko bitno. Dozvoli da me hipnotiše tvoja crna haljina prozirna od noći i vremena. Svaka oblina je dio mozaika koji se upravo sklapa pred mojim očima. Ti stojiš pokraj prozora i zavjese se miču. Svaka crta tijela jasno diše. Bradavice se uspravljaju. Razlog sam ja, a nikako sjeverni vjetar koji ulazi u tvoju kuhinju. Stopala su bosa a tajne razriješene dužnosti. Sve osim jedne koja ostaje umotana u košmare mog postojanja.
8.
Poslijeponoćni bokser (zadnja verzija) Najednom su ti noći postale brže od snova koje stižeš zapamtiti. Tvoji snovi su tajni agenti nedokučivih svjetova i dodiruju te kao vrhovi dugih prstiju kada niko ne gleda. A ti si poslijeponoći bokser i radije se baviš vatrom u mislima i zapisima obećanja u krvi. Ljubav je sparing partner bez milosti i osjećaja za zabavu dok požuda udara ispod pojasa. Znaš da ne vrijedi razmišljati o slomljenim šakama dok meč traje. Nisi to radio ni kad je bilo žešće. Ni tada nije bilo teško podići se sa poda odvući se do radnog stola upaliti lampu i sve zapisati prije nego što se stopi sa izmaglicom jedva dočekanog napada pospanosti.
9.
Sedam lekcija odustajanja I (Lekcije četvrta i peta) Odslužio sam svoje. I sve to je iza nas. Kolt je u futroli i prst na orozu. Glad je drugačija. Posvećujem se plesu. Ti biraš valcer, naš je cijeli svijet od Beča do Tennesseeja. Ti prva pleši sa Leonardom, ja ću sa Federicom Lorcom, kasnije ćemo se mijenjati, neka svako ima svakoga, neka tako bude sve dok nas dvoje ne okončamo u klinču koji neće moći da rastave ni repovi smrti, ni rum iz Havane. Poražen sam i ti si prošlost, veća si od seksa i svjetlosti. Sjećanja su prljava i moji prsti će te opet pronaći. Prezir će te učiniti sveticom. Crno-bijeli svijet biram bez premišljanja, iako sanjam u bojama. Klizavo je i vrat se lako lomi. Stariji sam od vremena koje doseže sjećanje, i od sumraka u koji si odjahala. Leonarde, budi ponosan na mene, jedan mali beskraj sam bio Jimmy Dean. II Immortal Tvoje navike postaju zakonik a ti o tome ništa ne znaš. Skidam odjeću složenu je odlažem na stolicu. Za tvoje navike moje tijelo se uzdiže. Odrecitovaću zakonik u tri izdaha. Stići do kraja. Besmrtnost tvojim navikama. Počinak rukama koje su za njih poljubile smrt. III (Lekcija šesta) Sve o njoj sam nalazio u tvojim pjesmama, kao što su nalazili i mnogi prije mene. Zašto sam onda ubijeđen da sam volio bolje i zaslužio više? Njena adresa, ime, način na koji će kosu prebaciti s jedne strane na drugu i kada će to tačno učiniti, sve si pogodio. Ostavio si instrukcije za reakciju na svaku pojedinost. Preplavilo me je znanje i osjetio sam tvoju svetost.
10.
Namjere 01:22
Namjere Sanjao si beskrajne noći svojih namjera svaki uvježbani scenario krasnopis kripto poruka i blesava ljubav sa kojom ne znaš ni šta bi. Dajem ili uzimam! Umiri disanje pa se prepusti praznini. Nakon što svjetla zamru ostaješ jednako daleko od sebe. Šta bi uradio sa svim tim kad bi postojala mogućnost još jedne mladosti?
11.
Wakizashi zen I Opasan čovjek postajem spoznajom šta se dešava među zidovima soba koje osvajaš. Rijeke i ceste su saveznici. Oblaci su šifrirane skice minskih polja. Tratinčice imaju latice od žileta. Nema daljina. Ne postoje blizine. Samo moja oružja i nagon za okončanjem. Ja sam opasan čovjek. Čuvaj se takvog čovjeka. II Bluefields Blues Daleki su putevi predvidljivi i nacrtani prizori. Ipak odlaziš. U koferu čista košulja donji veš tri para čarapa nekoliko potkošulja i knjiga koju si sačuvao iz sada već zaboravljenog razloga. Ne trebaš ni to što imaš. Ali moraš otkrivati bez prestanka. Cesta se sužava. Odlaziš tamo gdje se ne ide sam.
12.
Ožiljak 03:30
Ožiljak I Način na koji si pokazala ožiljke jasno svjedoči o svijetu poslije nuklearne eksplozije. Te brazde u mesu su linije slavlja čak i kada smo gubitnici. Vidim se kako ih dodirujem. Napetost nagriza zrak zbog bora koje najednom primjećuješ. Neko uvijek želi da ode a od neodgovorenih pisama tužnija su samo ona nepročitana govorim dok se neobavezno bavimo nesrećom u svim njenim inkarnacijama. Zamišljeni smo kao tropska kiša i prepušteni sebi kao besramna valjanja u prašini uz cestu, između udisaja i izdisaja. Zamišljam kako bi bilo ostati. Da li je smrt brža od vječnosti pijeska? Sa zidova sobe se cijedi ikonografija požude i straha. Kaplje znoja klize kroz dlanove. Naposljetku ostaje spoznaja da je način na koji mi je pokazala ožiljak progovorio nekom drugom istinom. Noć je tamna kao preostala polovina tvojih planova i grane na drveću samo što ne popucaju. Ovo je vrijeme kada se odlazi tamo gdje je moguće biti uspomena sopstvenoj nesreći. II Stega Gdje je disciplina koja će me privesti u krilo tišine i primiriti treperenje uma. Disciplina kičma razuma bezbojna hrapava i jalova protiv nihilizma može me izvajati do oblikâ u kojma sam nekad bio. Tvoje namjere su neodoljivo prljave i jedino nas stega može razdvojiti.
13.
Na tebe je red I Ušuškavam te papirima i znam da si otišla u pravo vrijeme dok je sve još bilo nedorečeno ali ipak i zaokruženo. Tvoja tiha kuća i groblje na brijegu tvoje tajne na mojim dlanovima izmučena mladost – ništa od toga nije vrijedno pištolja koji će nas obilježiti. Postoje samo vijesti koje te nalaze bez obzira koliko duboko se ukopaš. I nema smiraja u spoznajama. Čak i kiše prestaju biti tragične. Neki od nas odlaze dalje a neki postaju spomenici mladosti. I samo nas ti možeš osloboditi istine. Baci oružja u bunar iza stare kuće. Uništenje me prati, Katarina. Vrijeme je da ti mene sahraniš u nekoj od svojih knjiga. II Film Noir Ako pomjeriš oduzeto tijelo i otruješ poeziju ispraznićeš pisaću mašinu, preživjeti ovu noć.
14.
Kućna posjeta I Pozovite doktora, ali neka ne žuri. Ionako neće stići na vrijeme. Ali zrak je slatkast, stoga pošaljite po njega. Biće svima lakše, a i doktor mora od nečeg da živi. Recite mu da ne zaboravi prebrojati sve mačke koje usput sretne. To je iznimno važno, važnije i od njega, i od mene, i od njegove torbe sa svetom anestezijom, čekićem i ostalom opremom. Kada dođe do tvoje ulice neka se zagleda u nebo. Nek' ga gleda dovoljno dugo, dok ne zaboravi gdje je krenuo. Samo tako možda i imamo nekih izgleda. II Vida nueva Počinješ opet sa čitanjem knjiga zabrujao je distorzirani glas u glavi. Stara razonoda preporučena od doktora stupa na snagu čim dovršim ovu pjesmu. Još je dodao da za moje probleme postoje tri rješenja: Psiholog – Psihijatar – Duhovni vođa. Opsovao sam sebi u bradu i dodao kako ne vjerujem ni u jedno od to troje. Do okončanja našeg razgovora dan se transformisao u noć. Koračam cestom odlučan da nastavim sam bez njih kao zreli mjecec na nebu što pušta suzu jer ne zna šta bi drugo. Počinjem sa poezijom a kasnije ću se neprimjetno prebaciti na polukratke priče. Ozdraviće me književnost vratiti korijenima šetnjama u rana jutra jer ovdje je nemoguće šetati kasnije kada je sunce veliko i nemilosrdno. Protiv njega ideš jedino kad moraš i sigurno gubiš a ja trebam opet pronaći mir ne iskljućujući mogućnosti joge ili transcendentalne meditacije. Imam odličnu knjigu o tome: okrenuću oči po uputstvu sagledaću se iznutra razotkriću skriveno nagraditi zapostavljeno pročitaću naglas zbirku pripovjetki Vi niste stranac ovdje ostajući stranac i sebi i drugima. Prestajem da se prezirem zbog toga. Prezir ostavljam za bezvrijedne kategorije poput svih oblika ljubomore. Prestajem gledati filmove. Umjesto toga zauzimam kasnonoćnu terasu ostavljajući mačkama labavu autonomiju na istoj. Sa flašom u ruci odričem se svog glasa. Ne interesuje me ni tvoj. Ipak na određeno prihvatam liječenje književnošću, no to bi bilo to. Zanijemiću samo dok tretman traje i dok ne pročitam sve knjige zbog kojih sam napravio komad namještaja predosjećajući da će jednog oktobarskog jutra postati bitna komponenta novog života.
15.
I Noć prije odlaska u šumu Kroz mrlje na prozorskim staklima gledaš u polja krivo presađenih kaktusa. Tvoja iskrenost je polovina ludila a vrijeme je ritual za svijeće i kosti koje će opet biti zahvalne. Jedina izvjesnost je daljina – ona te privlači i hipnotiše. Svaki pokret je kao san koji se kofeinom rastapa. Oduvijek ti je bilo jasno da žena sa pištoljem vrijedi više od deset muškaraca sa puškama. II Manifest Nemoj od mene očekivati ništa. Bolje da se odmah pozdravimo i svako na svoju stranu. Ako si ovdje zbog nekog od dnevnopolitičkih detalja na pogrešnom si mjestu. Odavno živim u kući na brdu i s ljudima se ne družim. Sve više zaboravljam norme dobrog ponašanja i nesvjestan sam pojedinosti od kojih svijet podrhtava oko mene. Ne želim ništa pametno reći u vezi toga. Nemam šta da kažem. Pod okupacijom sam tišine. Moje kapitulacije su konačne. Vraćam um djetinjstvu i naivnosti mladalaštva. Odbijam da mi politika diktira ijednu minutu života. Ne očekuj moje mišljenje, razum mi se rastopio i više ne pripada nikome. Nema tog pokreta kojem ću se pokloniti niti zastave koju ću primijetiti. Neposvojen odustajem od ljudi. Umoran sam i od mačke što me poput pseta prati. Ona ima problem sa sopstvenim identitetom a ja identitete svlačim sa sebe. Kao lažljive su zmijske kožice koje nas ničemu ne uče. Evoluiram u nepredvidljivo. Ne očekuj ništa zbog starih dana. To nije nešto što se nastavlja tamo se gdje je stalo. To se polijeva benzinom i pali, a pepeo nije uspomena već činjenica s kojom budućnost ne želi imati posla. Moja jedina angažiranost ostaće tajna i beskorisno nedorečena. Ne očekuj ama baš ništa od mene. Bolje da se odmah pozdravimo. I molim da se zabilježi kako je ovo upozorenje izrečeno na vrijeme. III Razliveno Promijeniti boju kose u dva ujutro. Crna ili crvena – izbor je jednako dobar. Još bolje, odsjeći kosu i sve nevolje s njom zatim svaki trag stare ukloniti novom bojom. Ispreturati namještaj po kući, naći novo mjesto za najmanje detalje. Tako počinje, tako se skončava epizoda u kojoj je um zaveo tijelo.
16.
7:57 03:50
7:57 I U nedjeljnom jutru kada svi spavaju i ulice su prazne nema ničega da ometa zvukove koje zaglušuje buka radnih dana. Iznova se zaljubljuješ u grad koji ti pripada. Naspavan si misli su od kokaina sve je jasno i ostvarljivo. Sve što želiš je pecivo iz pekare i šetnja dok ima koraka i putevi se ne potroše. II Prigušena svjetla Ukazala se iznenada onakva kakvom si je toliko puta poželio da se pojavi. Manifestirala se u maničnoj zvonjavi telefona. Kada si podigao slušalicu odgovora nije bilo samo tišina koja se širila zarazno padajući preko svega. Tišina poput zaboravljenog groblja koje zaobilaze i životinje. Smrt je zbilja izbirljiv domaćin - čuo se hrapavi glas prekinut kucanjem. Otvorio si vrata i imao šta da vidiš, slijepi miš umoran i naoko bolestan mlatarao je krilima bez namjere da poleti kao da tjera prigušena svjetla života, progovarajući: Vrijeme je možda sve ovo i nije san.

credits

released November 14, 2017

license

all rights reserved

tags

about

Basheskia & Edward EQ Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

contact / help

Contact Basheskia & Edward EQ

Streaming and
Download help

Report this album or account

If you like Opasan čovjek - pjesme Mehmeda Begića, you may also like: